Pričamo….
Mlada pacijentkinja,vrlo,vrlo mlada, na kraju pregleda,pita…”doktorka, može jedan savet?šta ja da radim da nikad ne dobijem nikakav rak…”
U prvi mah, pomisliš kako je to pitanje iz duše,onako baš,sva mladost iz njega izvire,osmehneš se, više za sebe
A onda ,ma kako ,opet u prvi mah, delovalo mladalački, gotovo detinje,shvatim kako je to jedno jako, jako važno,suštinsko pitanje koje zaslužuje takodje odgovor iz duše….ljudski odgovor.
Pa joj kažem,gledajući pravo u oči ,oči koje gotovo da liče na uplašenu srnu-“to, od čega ćemo bolovati, ja, ti, bilo ko, ne zna niko.Ja, kada bih znala,šta je razlog bolesti, rekla bih celom svetu i nikada niko više ne bi bolovao .Ali šta ti, ja i ostali možemo da uradimo?DA SE REDOVNO I PRAVILNO PREGLEDAMO!Nema odlaganja, nema nešto preče, nema ono-videću ovih dana….To je jedini način borbe.Pa ako nam se nešto i desi, može se pomoći….”Bila je srećna, shvatila je…Bila sam srećna i ja…..